Sindikat sudske vlasti upisan je u registar 5. 12. 2024. godine za teritoriju Republike Srbije. Odredbom člana 5. stav 1. tačka 4. Pravilnika o upisu sindikata u registar sindikata („Sl. glasnik RS“, br. 50/2005 i 10/2010) propisano je da se uz zahtev za upis, Ministarstvu podnosi izjava o broju članova sindikata na osnovu pristupnica, ako je broj članova sindikata uslov za osnivanje u skladu sa opštim aktom sindikata.
Naravno, kako se da videti, prema javnim podacima sa sajta ovog sindikata, opštim aktom Sindikata nije predviđena odredba o potrebnom broju članova, kojom je regulisan uslov za osnivanje ovog sindikata.
Što znači da je Ministarstvo donelo odluku o upisu ovog sindikata u Registar za teritoriju Republike Srbije, a da nije utvrđivan broj članova ovog sindikata.
Odredbom člana 220. Zakona o radu, predviđeno je da se reprezentativnim sindikatom za teritoriju Republike Srbije, odnosno jedinice teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, odnosno za granu, grupu, podgrupu ili delatnost, smatra sindikat koji ispunjava uslove iz člana 218. ovog zakona i u koji je učlanjeno najmanje 10% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih u grani, grupi, podgrupi, ili delatnosti, odnosno na teritoriji određene teritorijalne jedinice.
Odredbom člana 226. stav 2. Zakona o radu predviđeno je da se uz zahtev za utvrđivanje reprezentativnosti, podnosi dokaz o ispunjenju uslova iz člana 218. stav 1. tač. 4) i 5) i člana 219. ovog zakona. Međutim, imajući u vidu pomenute odredbe Pravilnika o upisu sindikata u Registar sindikata, ovaj sindikat se upisao u Registar za teritoriju Republike Srbije sa procentom članova koji je upitan i nepoznat, te se postavlja pitanje, koje članstvo i koje zaposlene ovaj sindikat reprezentuje!?
Ovo posebno iz razloga, jer je ovaj nereprezentativni sindikat, prema sopstvenim tvrdnjama, pozvan od Ministarstva pravde u vezi sa otpočinjanjem sa radom Radne grupe u Ministarstvu pravde za izradu zakona o zaposlenima u pravosudnim organima, kao i poboljšanjem materijalnog položaja zaposlenih u pravosuđu. Čime je i Ministarstvo prekršilo član 239. Zakona o radu koji predviđa da samo „sindikat…kojem je utvrđena reprezentativost u skladu sa tim zakonom, ima „pravo na kolektivno pregovaranje… pravo na učešće u rešavanju kolektivnih radnih sporova, pravo na učešće u radu tripartitnih i multipartitnih tela na odgovarajućem nivou, pravo na učešće, kao i druga prava u skladu sa zakonom“.
Još malo ćemo, zarad istine, posvetiti pažnju ovoj temi. Pošto su osnivači tog sindikata (u pokušaju) dali sebi za pravo da etiketiraju naš sindikat kao „diskrimatorni“ i kao „štetnu pojavu u sindikalnoj sferi pravosuđa“, sada ćemo se, teška srca, pošto im dajemo prostora na našem sajtu, pozabaviti malo i mi njima i razobličiti tu „organizaciju“.
Kao prvo, a u vezi sa gore navedenim, možemo, konstatovati, da samim svojim nazivom taj sindikat dovoljno govori o namerama i cilju njegovog osnivanja.
Taj sindikat, jedini u državi (a i šire), u svom nesrećnom imenu sadrži odrednicu da je to sindikat „VLASTI“. Da nije smešno, bilo bi tužno. To je nezabeležen primer. Ma kako oni to pokušali da prikriju i opravdaju rečju „sudske“. Strašno je poražavajuće da sindikat sam sebe bliže određuje da je to „sindikat vlasti“. Njihova nesuvisla objašnjenja, koja će uslediti, da je reč o „podeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast“ – apsolutno ništa neće promeniti.
Poslužićemo se čuvenom replikom Ilije Čvorovića iz „Balkanskog špijuna“ koja se nameće kao idealno objašnjenje: „Možda ste dobili pogrešan broj, al` ste dobili onog kog ste tražili!“
Dalje. O tome koju grupaciju ljudi taj sindikat želi da predstavlja i brani, perfektno svedoči činjenica da od sedam osnivača tog sindikata, čak njih šest dolazi iz redova sudijskih i tužilačkih pomoćnika!? Umesto da se ta grupacija usmeri na svoja strukovna udruženja, odjednom ih je privuklo interesovanje za formiranje sindikata?! Pozadinu toga vreme će pokazati.
Opet, zarad istine i informacije našim poštovanim članovima, ti osnivači svoje formiranje pravdaju navodnim „diskriminatornim“ stavovima našeg sindikata u prošlogodišnjim pregovorima oko visine pomoći (tzv. stimulacije) zaposlenima u pravosuđu. Kada je naš sindikat insistirao da sredstva opredeljena u tu svrhu budu pravednije raspodeljena, odnosno da najveći iznos pomoći za poboljšanje materijalnog položaja primaju oni državni službenici i nameštenici sa najnižim zaradama, a da je u proporcionalnom iznosu primaju zaposleni sa većim koeficijentima.
Pitamo, pošto smo nazvani „disktiminatori „, a šta je tu nepravedno“!? Nije li sasvim normalno, poželjno i sindikalno opravdano da veći iznos dobijaju oni sa zaradama od 53.000 do 73.000 dinara, nego kolege koje imaju platu 123.000, 153.000 ili 183.000 dinara? Šta tu nije jasno? Da li je netačno i „diskriminatorno“ primetiti da mleko i čokoladu isto vole i dete onog radnika u pravosuđu, koji prima 53.000 dinara, kao i kolege koji prima 153.000 dinara? Da li dete, čiji roditelj prima minimalac, ima pravo na to ili nema? Ili je možda baš to „diskriminatorni“ odnos?
Jedan od osnovnih postulata sindikata jeste SOLIDARNOST. Umesto da osnivači, solidarno, prvi to prihvate i sami predlože, oni neodgovorno, sebično i bezosećajno odbacuju tu mogućnost. Postavljamo jedno logično pitanje, zbog čega su zaposleni u posebnom odeljenju Višeg suda, Tužilaštva za organizovan kriminal,kao i za ratne zločine , izuzeti od iste pomoći kad se plata nameštenika i državnog službenika kreće od 100.000 do 150.000 dinara. Logičnog odgovora nema.
Sama činjenica da se radi o Sindikatu, čiji su idejni tvorci i vođe pojedini tužilački i sudijski pomoćnici, nagoveštava kako bi taj sindikat funkcionisao, odnosno, koji su njihovi pravci delovanja. Nije li želja (opravdana) svakog tog pomoćnika da sutra postane tužilac ili sudija? Ne verujemo da žele doživotno da ostanu u statusu sudijskih i tužilačkih pomoćnika…
Opet se, s tim u vezi, nameće logično pitanje – a kako bi se ti pomoćnici borili za svoje proklamovane ciljeve i želje? Kojim načinima sindikalnog delovanja su oni spremni da ostvare te svoje lepe želje? Jedan od osnovnih načina sindikalnog delovanja podrazumeva – štrajk. Mislite li da ta grupacija zaposlenih, koja sutra, s pravom, očekuje da budu nosioci pravosudnih funkcija, sme i ima hrabrosti da organizuje štrajk a da, istovremeno, na sve načine pokušava da se domogne zvanja sudije ili tužioca? Malo više je nelogično, zar ne?
Ili su upravo formirali sindikat (u pokušaju) baš u nameri da se dočepaju tog zvanja?
Imaće vrlo brzo priliku da stupe u štrajk (oročili su svoje zahteve), ili podrže naš sindikat u tome.
Dalje, maliciozno i krajnje potcenjivački prema svim zaposlenima u pravosuđu su nastupili sa onim amaterskim papirom, kojim su zatrpali sve pravosudne organe u zemlji, na kojem su naveli „mi hoćemo da se plata poveća toliko, da regres i topli obrok bude toliki“. Uz taj papir su neverovatno omalovažavaujuće i neukusno žalosno dostavili i pristupnice!? U prevodu -„avioni, kamioni“ – ko je za to? Odmah su zakolutale oči svima, počevši od nosioca pravosudnih funkcija, pa nadalje… Sramno su potcenili sve zaposlene u pravosuđu.
Sindikat pravosuđa Srbije se više od deceniju i po sam borio za povratak prava na topli obrok i regres zaposlenima u pravosuđu, uspeli smo da izborimo da u Posebnom kolektivnom ugovoru stoji ta odredba, iako to pravo, nažalost, u državnom sektoru nema 550,000 zaposlenih, a sada su se pojavili vajni „spasioci“ da to učine.
Želimo da ukažemo na još nešto. Brojni članovi Sindikata pravosuđa Srbije su nam se ovih dana javljali sa informacijom da rukovodioci pravosudnih organa „savetuju“ radnike da potpišu te njihove „šarene laže“ i pristupnicu.
Upozoravamo sve rukovodioce da to ne čine !
U članu 76. stavu 1. našeg Posebnog kolektivnog ugovora jasno stoji – „Poslodavac, odnosno rukovodilac prihvata obavezu da se uzdrži od delovanja kojim bi pojedini sindikat bio doveden u povlašćeni ili podređeni položaj“. Stav 2. istog člana predviđa da se „povredom prava na sindikalno organizovanje, između ostalog, smatra i pritisak na zaposlene da se iščlane iz sindikata ili da se učlane u određeni sindikat“.
Mnogo toga bismo još mogli ovde da kažemo o ovom „promptno“ (vole taj izraz, ali pravopisni savet da se ovako piše, a ne „promtno“) osnovanom sindikatu. Međutim, nemamo više vremena niti namere da im dajemo na značaju.
Još nešto. Pošto su predstavnici tog sindikata (u pokušaju) sa oduševljenjem, kako sami navode, prihvatili poziv koji su primili iz Ministarstva pravde da učestvuju u Nacrtu zakona o pravosudnoj administraciji, kao zainteresovanoj strani koja ima „konstruktivan pristup dijalogu“, obaveštavamo Ministarstvo pravde da će Sindikat pravosuđa Srbije istog trenutka napustiti pregovore, ukoliko se bilo koji predstavnik te „zainteresovane strane“, na bilo koji način i u bilo kom svojstvu, pojavi a to ćemo se ubrzo uveriti na sastanku zakazanom za ponedeljak, 10. februara 2025. godine.
Mnogo ima „zainteresovanih strana“ u srpskom pravosuđu, da bi baš ova učestvovala u kreiranju tog nacrta zakona, čije je donošenje još pre par godina inicirao naš Sindikat pravosuđa Srbije.
Na samom kraju, obaveštavamo naše članove, da će se Sindikat pravosuđa Srbije odgovorno i posvećeno, kao i svim načinima sindikalne borbe, boriti za poboljšanje materijalnog položaja svih kategorija zaposlenih u srpskom pravosuđu, počevši od nameštenika, zaključno do sudija i tužilaca.
Predsednik
Ivica Cvetković